Zvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivnaZvezda neaktivna
 

ADSL (Asymmetric Digital Subscriber Line) tehnologija omogućava širokopojasni pristup Internetu, preko upredenih bakarnih parica javne telefonske mreže (PSTN), brzinama većim od brzina tradicionalanog pristupa putem klasičnog dial-up modema (28.8, 33.6 ili 56 Kbps za analognu, odnosno 64/128 Kbps za ISDN BRI liniju). Za razliku od simetričnog prenosa podataka putem HDSL modema, gde je brzina prenosa podataka u oba smera ista, kod ADSL  prenosa višestruko je veći protok podataka koji korisnici ostvaruju u prijemnom smeru  nego u predaji . U praksi se pokazalo da ovaj vid prenosa u potpunosti zadovoljava potrebe, kako manjih preduzeća tako i kućnih korisnika. ADSL sistem prenosa se realizuje preko analogne ili ISDN telefonske linije i omogućava istovremeni prenos signala govora i digitalnih podataka.
 


Frekventnom raspodelom ADSL-a, nize frekvencije u rasponu od 0 do 4 kHz, su rezervisane za postojeće telefonske servise, dok se za prenos podataka koristi frekventni opseg od 26 kHz pa do 1,1 MHz. Prenos podataka se obavlja u dva smera i to:

* Upstream koji predstavlja saobraćaj sa smerom od korisnika (ADSL modema) ka centrali telefonskog operatora (DSLAM multiplekseru); za ovaj prenos je rezervisan frekventni opseg od 26 do 138 kHz;
* Downstream predstavlja suprotan smer (od DSLAM multipleksera ka ADSL modemu) a za njega je rezervisan propusni opseg od 138 do 1100 kHz.
{mosimage}  
Za realizaciju ADSL usluge neophodno je posedovanje analogne ili ISDN telefonske linije (bez dvojnika ili PCM uredaja), uz dodatni uslov da telefonska centrala na koju je pomenuta linija povezana, podržava ovaj vid usluge (tj. da u njoj postoji DSLAM pristupni multiplekser i da je dužina parica telefonske linije od računara do telefonske centrale manja od 5,5km). Na kraju ADSL modem kojim se, preko splitera, vrši povezivanje računara sa telefonskom linijom, DSLAM pristupnim multiplekserom u telefonskoj centrali a preko nje i pristup Interetu.

Prednosti ADSL linije ogledaju se u sledećem:

1. stalni Internet pristup (24 casa dnevno) velikim brzinama prenosa podataka (od 512 Kbps pa do 8Mbps maksimalno), koje omogućavaju gledanje IPTV-a i korišćenje usluge VOD (Video on demand),
2. korišćenje postojece telefonske linije koja funkcioniše potpuno nezavisno od Internet veze,
3. smanjenje troškova telefonskog računa u odnosu dial-up pristup Internetu - ne plaćaju se telefonski impulsi pri Internet pristupu, već samo pretplata Internet provajderu sa kojim se ima ugovor o pristupu Internetu.

Jedan od nedostataka ADSL tehnologije je mali upload za korisnike koji Internet koriste za pristup udaljenim serverima sa namerom da šalju veliku količinu podataka na iste (video fajlovi, fotografije...). Odnos upload-a prema downoload-u je 1:8 što znači da je, na primer, za maksimalni upload od 256 Kbps potrebo plaćati ADSL protok od 1.5Mbps. Sa druge strane, maksimalni protok od 8 Mbps nije dovoljan za isporuku HD kanala u okviru usluge IPTV-a. To je otklonjeno ADSL2 i VDSL standardima.